Učinkovitost rukavica za čiste prostore primarno se ocjenjuje nizom standardiziranih testnih metrika, koje služe kao temeljna osnova za odabir rukavica koje ispunjavaju zahtjeve specifičnih čistih okruženja.
Ispitivanje čistoće prvenstveno koristi LPC (Liquid Particle Count) testiranje za procjenu razine čestica na površini rukavica; klasa čistoće mora odgovarati radnom okruženju, sa zajedničkim standardima uključujući ISO 14644-1, IEST-RP-CC005.3 i ASTM D6978. Na primjer, u zonama farmaceutske razine A/B, zahtjev je da čestice veće od 0,5 µm na površini rukavice moraju biti manje od 1500 po m².
Ispitivanje kemijskih kontaminanata uključuje NVR (ne-hlapljivi ostatak), FTIR (Fourierova transformacija infracrvene spektroskopije), IC (ionska kromatografija) i GC (plinska kromatografija) testove, koji se koriste za otkrivanje ne-hlapljivih ostataka, kontaminanata kao što je silikonsko ulje, ionskih vrsta i koncentracija te organskih kontaminanata.
Ispitivanje fizičke izvedbe pokriva metrike kao što su vlačna čvrstoća, istezanje pri kidanju i čvrstoća na probijanje kako bi se procijenila izdržljivost i zaštitne sposobnosti rukavica.
Anti{0}}antistatičke performanse procjenjuju se putem ESD (elektrostatičkog pražnjenja) ispitivanja-točnije mjerenja električnog otpora; površinska otpornost anti-antistatičkih rukavica obično bi trebala ostati stabilna u rasponu od 10⁶–10⁹ Ω.
Što se tiče ispitivanja biološke sigurnosti, kontrola endotoksina posebno je kritična u biofarmaceutici, pri čemu FDA određuje ograničenja u smislu EU/uređaja.
